» Vijesti »

Književni prikaz: Danski građanski rat

18.01.16

Jasmin Agić
ŠTA SE DESI KADA ZABORAVIMO MARXA
Nielsen, Kaspar Colling: Danski građanski rat 2018. – 24., Šahinpašić, Sarajevo, 2015.
Politička predviđanja budućnosti uglavnom slijede određena pravila verbalne i misaone korektnosti i rijetko kada ta zamišljena slika prevaziđe granice očekivanog, ili logički ostvarivog. Zato je prognozirati budućnost, a pri tome misliti pojmovima politički realnog, pomalo težak intelektualni i kreativni izazov. Sputanost političkog mišljenja ponajviše se ogleda u neskrivenom strahu mislioca da svojom pesimističnom, ili krajnje ekscentričnom, prognozom budućnosti ne izazove ozbiljne poremećaje u domenu osmišljenog i kontroliranog planiranja budućnosti, što u kranjem slučaju i jeste zadaća aktivne političke misli.
Za literaturu, s druge strane, nema većeg izazova nego izmišljati što nevjerovatnije scenarije budućnosti, a posebice uživa provocirati komformističko političko mišljenje predviđanjem raznih vrsta katastrofa i oslikavanjem društva koje u svome postapokaliptičkom dobu djeluje kao otvorena negacija društvenih prilika u kojima je vizija nastajala. Jedna od takvih vizija budućnosti jeste i ona u romanu Danski građanski rat 2018. – 24. savremenog danskog romansijera Kaspara Collinga Nielsena u kojoj se autor sasvim neuobičajeno poigrao s projekcijom političke budućnosti nama poznatog svijeta – Danske i njenog najbližeg evropskog okruženja.
Iako u književnosti fantastičnog nimalo originalna ideja po kojoj bi evropski svijet, a posebice dobro uređena i odlično organizovana zemlja poput Danske, mogao postati poprište jednog suludog, građanskog, militantnog sukoba djeluje, bezmalo, šokantno, jer je to svijet koji više od sedamdeset godina uporno, i s mnogo truda, širi predstavu o sebi kao o jednom gotovo pa savršeno egaltiranom svijetu. Nielsenova vizija danske budućnosti utemeljena je na kritičkom razmišljanju o danskoj sadašnjosti, jer autor uzroke ratu, koji je uništio Dansku, pronalazi u ekonomskoj nejednakosti građana i gramzivosti krupnih kapitalista i bankara.
Jednostavnog narativa priča romana je ispovijed čovjeka koji živi duže od četiri stotine i pedeset godina, a svoju dugovječnost, doslovce, kupio je u vremenu kada je metoda pomlađivanja postala dostupna bezobrazno imućnim ljudima. U njegovoj nesentimentalnoj i veoma analitičnoj, ali ipak ličnoj, pripovijesti nema mjesta izlivima emocija pa on historiju svoje zemlje prenosi čitaocu trudeći se predstaviti je objektivno i nepristrasno. Takav prosede Nielsen koristi smišljeno, jer mu pristup hinjene objektivnosti pomaže da priču o svome junaku i njegovom čudnovatom životu učini prividno realnijom i svakodnevnijom nego što ona po svojoj unutrašnjoj strukturi jeste. To je priča o čovjeku čiji oportunizam ne jenjava niti nakon četiri stoljeća hedonističkog življenja i čiji cinizam ima toliko samouvjeronosti da on olako priznaje kako je njegovo bogatstvo i njegova vječnost proizvod rata koji je u osnovi bio rat siromašnih protiv bogatih.
Analizirajući, sa distance od nekoliko stoljeća, uzroke sukoba koji su zauvijek promijenili Dansku i zemlje zapadne Evrope pripovjedač naslućuje kako je ta borba za jednakost i ekonomsku nezavisnost od špekulacija neodgovornih finansijera zapravo bila toliko naivna i besmislena da je samo uspjela stvoriti društvo još većih razlika i većeg siromaštva. Ipak, to je bila jedna plemenita jednako koliko i uzaludna borba i on razumijeva da je taj rat progutao najbolje, najkreativnije i najpoštenije individue društva jer su upravo takvi, slijedeći svoje socijalističke ideale, zauzeli najisturenija mjesta u borbi za koju su vejrovali da ima revolucinarnu snagu. Među njima je bila i Lenora, mlada, obrazovana i buntovna djevojka koja je svim srcem pristupila pokretu za borbu protiv nejednakosti. Građanski front, kako je bilo ime revolucionarne grupe koja je htjela oružanom borbom sprovesti korjenite promjene društva i ekonmskih odnosa koji vladaju u njemu, bio je idealistička organizacija sa jakim simboličkim mobilizacijskim motorom. Njihov idealistički plan za rušenje kapitalističkog poretka i uspostavu istinskog socijalističkog društva motivirao je briljantnu Lenoru da se priključi borbi i da svoj prirodni pacifizam u rješavanju sukoba zamijeni radikalnom militantnošću. U toj povijesnoj gužvi, u metežu kojeg stvara svaka revolucija, pripovjedač se susreće sa frenetičnom Lenorom i odmah se zaljubljuje u nju. Njena privlačnost i njena uvjerenost da se bori ne samo na pravoj, već i na strani koja će biti sigurni pobjednik djeluju očaravajuće na pripovjedača pa se on priljučuje pokretu iako je zbog svog bogatstva i društvenog statusa zapravo njegov prirodni protivnik.
Njihova ljubav nema granica i kroz sve ratne godine oni djele nedaće, radost zbog pobjeda i tugu zbog poraza, a kada se ta ljubav preobrazi u tako moćnu silu da zbog nje počne mijenjati svoja predubjeđenja pripovjedač odluči napustiti i svoju ljubav i drugove s kojima je vodio borbu u koju ne vjeruje. To je bio sudbonosi korak za njega, jer uskoro državna vojska slama pokret za ravnopravnost a bogati pojedinci, kakav je i sam, postaju okosnica izgradnje novog svijeta. To je svijet koji počiva na supremaciji bogatih i na potčinjenosti siromašnih, na vladavini tehnologije i ponižavanju čovjeka i svijet u kojem se novcem može kupiti doslovce sve pa čak i formula za beskonačni život.
Nielsenova literarna vizija budućnosti Danske nije nimalo optimistična, ali koliko god ona bila podvrgnuta ideji jednog akcelerirajućeg društvenog raspada od nje je mnogo mračnija sama pomisao da se jedno društvo poput danskog može raspasti u brutalnom i nemilosrdnom ratnom razaranju. Šokantnost Nielsenove romaneskne priče najviše počiva na optimalizaciji jedne gotovo nevjerovatne stvari i zamišljanja političko – ekonomskog scenarija kojeg se i stvarne, današnje, ekonomske i političke elite najviše pribojavaju. Pacificiranje klasnih sukoba najduža je i najistrajnija politika zapadnih demokratija već duže od jednog stoljeća, a sam fašizam, pa i ovaj futuristički u Nielsenovom romanu, uvijek je više služio suzbijanju komunističkih ideja i očuvanju kapitalističkog poretka nejednakosti nego bilo čemu drugome. U Nielsonovom romanu on je dobio samo jednu dimenziju o kojoj realno nikada ne razmišljamo, ali koja uopće nije toliko neostvariva koliko želimo u to vjerovati. Pretpostavka da novi, devastirajući, ratni sukob može pogoditi evropski kontinent toliko je postala strana našoj uobrazilji da svaka priča koja rabi takvu vrstu fabularnog zapleta privlači pažnju, a Nielsenova romaneskna pripovijest ima upravo privlačnu snagu intelektualnog šoka. Prostor za koji vjerujemo da je civilizacijski toliko napredovao da je u tom galopirajućem pohodu sveopšte racionalizacije ustvrdio kako je rat najgore moguće stanje koje može zadesiti neko društvo u Nielsonovoj pripovijesti biva potpuno deracionaliziran, a njegovi fundamenti prokazani kao kapitalistička i robovlasnička zavjera. Ako prihvatimo Nielsenovu ideju kako rat može biti nešto sasvim izvjesno, čak i u kulturi zemalja zapadnog svijeta, njegova se fantastično – futuristička vizija preobražava u jedan analitičan uvid stanja naše današnjosti koje svakoga trenutka može eksplodirati u nekontrolirani haos.
Kaspar Colling Nielsen velika je literarna zvijezda u svojoj zemlji, a njegovo neprikriveno reafirmiranje Marxovih komunističkih stavova u literaturi koju piše izazvalo je lavinu raznovrsnih komentara. Nekima se njegov pristup u tumačenju stvarnosti dopada i ističu kako je njegova kritika društvenih odnosa utemeljena na ozbiljnim analizama ekonomskog stanja zemlje, za druge to što Nielsen piše je površno i senzacionalistički obojeno. Uglavnom, i jedni i drugi ne uspijevaju ostati ravnodušni prema prozi ovog neobičnog danskog spisatelja. Kaspar Colling Nielsen po struci je diplomirani filozof, a cijeli radni vijek radio je kao televizijski i radijski scenarist i pisac sinopsisa za najrazličitije televizijske programe.