Tamaguči I-III

Nura Bazdulj-Hubijar

Tamaguči I
Šta te muči, Tamaguči

Svake godine smo ljetovali u malom ribarskom selu. Više nego more, više nego sunce, voljela sam u pijesku žala graditi zamkove i kule. Imala sam dara za to. Djeca su oduševljeno klicala, i odrasli su ih gledali s čuđenjem i pažnjom. Nažalost, redovito su bili kratkog vijeka, trajali su samo do prve plime.
Ove godine, prije više od tri mjeseca, počela sam graditi kulu ovdje, na kontinentu, u svojoj glavi, u svome srcu. Toga dana, na velikom odmoru, temelji su joj se iznenada zaljuljali da bi se koji časak zatim srušila. Jedva sam izdržala do kraja nastave. Izašla sam iz škole tužna k'o kiša jesenja. Smijala sam se glasnije nego ikad, valjda zato da ne bih zajecala. Ne volim da bilo ko nasluti ono što želim da ostane skriveno, samo moje. Kome da kažem da su mi se snovi srušili, da sam nesretna i sama, da se sve odjednom čini glupim, i sam život je glup. Ako to kažem nekom od raje, on će me kao razumjeti, kao tješiti, kao žaliti. A to neću, neću i neću. Mrzim takav odnos i kada je iskren, kamoli hinjen. Oni bi se u sebi tiho radovali...

uvez:tvrdi

isbn:

god. izdanja:2011

izdanje:

format:137x191

br. stranica:0

jezik:Bosanski

ocjena: